Uvođenje održive i gospodarski korisne javne nabave
Javna uprava je najveći potrošač u svakoj zemlji – u Hrvatskoj troši oko 12 – 16% BDP-a i kao takva može usmjeravati tržište proizvoda i usluga. Iz prakse razvijenih europskih zemalja koje godinama provode zelenu ili društveno odgovornu javnu nabavu vidljivo je da gospodarski subjekti u tim zemljama jačaju i rastu. Nabavljajući društveno odgovorno znači provoditi javnu nabavu na način da se propišu kriteriji koji pogoduju domaćim proizvođačima pod logičnim objašnjenjem pridržavanja direktiva EU:
- Regionalni razvoj – EU podržava regionalni razvoj na način da se proizvodi i usluge nabavljaju od najbližih dobavljača jer, osim što se potiče razvoj gospodarstva u pojedinim regijama, kroz transport se troši manje energije i bilježe se niže emisije CO2 u atmosferu – to je jedan od razloga što se odgovorna javna nabava naziva „zelenom“.
- Ekološka komponenta – propisivanjem kriterija za eko proizvoda – čuva se hrvatska proizvodnja tih proizvoda, a u isto vrijeme i zdravlje radnika koji sudjeluju u proizvodnom procesu, kao i zdravlje korisnika koji koriste navedene proizvode. Osim toga, ekološki proizvodi, imaju dugi jamstveni rok – neki traju i više od sto godina – te se na taj način sprečava neracionalno korištenje npr. šumskog resursa – drva koji je glavni repromaterijal za izradu ekološkog namještaja. Taj dugi jamstveni rok zapreka je ponovnom nabavljanju novih proizvoda i na taj način se znatno štedi na sredstvima iz proračuna. Na kraju, kada se ekološki proizvodi odlažu tj. kada prestane njihovo korištenje – mogu se gotovo 100% reciklirati i na tako štedimo prirodu i smanjujemo opasni otpad. Opasni otpad nastaje od pvc i alu stolarije, laminatnih podova, namještaja od iveričkih ploča ili lakirani namještaj.
- Utjecaj na korporativnu i privatnu potrošnju – istraživanja su pokazala da javna uprava, nabavljajući društveno odgovorno utječe na korporativnu i privatnu potrošnju na način da se, po ugledu na državu počinju ponašati i manageri poduzeća i privatni potrošači – kupujući iste proizvode. Na taj način omogućava se proizvođačima da više proizvode, udružuju se, imaju kooperante i cijena ovih proizvoda se znatno smanjuje.
- Socijalna komponenta – ogleda se kroz očuvanje i otvaranje novih radnih mjesta uslijed povećane potražnje hrvatskih proizvoda, jačanje branda domaće industrije, te zadržavanje stanovništva na ruralnim područjima RH.
Iako Zakon o javnoj nabavi dozvoljava održivu javnu nabavu, nažalost, u našoj zemlji gotovo nitko je ne provodi.
Javni naručitelji mogu nabavljati po slijedeća dva kriterija:
- Najniža cijena – taj kriterij se do sada najviše primjenjivao i u pravilu se pokazivalo da se odmah po isteku jamstvenog roka (od 2-5 godina), javna nabava morala ponavljati.
- Ekonomski najpovoljnija ponuda – podrazumijeva postavljanje kriterija za ocjenjivanje ponude i uvijek se ubraja u društveno odgovornu, zelenu javnu nabavu. To se još naziva gospodarski korisna ili održiva javna nabava. Više o tome nalazimo u Smjernicama za javnu nabavu Ministarstva gospodarstva.
Kroz prihvaćanje ekoloških kriterija, država kroz javne naručitelje okreće tržište proizvoda i usluga u smjeru održivosti, te pogoduje regionalnom razvoju poduzeća, povećavanju zaposlenosti, većoj zastupljenosti domaćih proizvoda u javnoj, korporativnoj i privatnoj potrošnji. To je model koji razvijene europske zemlje koriste već više od deset godina, kroz Zakon o javnoj nabavi je dozvoljen, a kroz direktive Europskek komisije – preporučen. Nema prepreke da u svi javni naručitelji u Hrvatskoj ne počnu primjenjivati održivu, gospodarski korisnu, zelenu javnu nabavu.
